Konfiguriranje KAKO <author>Guido Gonzato, <htmlurl url="mailto:guido@ibogeo.df.unibo.it" name="guido@ibogeo.df.unibo.it"> <date>verzija 1.2.6, 19. siječnja 1999. <abstract> Ovaj se KAKO trudi učiniti podešavanje vaše nove Linux kante bržim i lakšim. Tu ćete naći nekoliko konfiguracija najuobičajenih aplikacija tako da raditi počnete uz udoban sustav. <toc> <sect>Uvod <p> <sect1>Čemu ovaj KAKO <p> Instalirao sam Linux na mnogim računalima i zamijetio da su današnje distribucije sjajne, ali im nažalost nedostaju neke osnovne konfiguracije. Većina će aplikacija raditi i bez njih, no neke neće. A u c.ol.setup se stalno pojavljuju jedna te ista pitanja. Kako bi to ispravio i kako bi olakšao nove instalacije, napisao sam učini-to-a-onda-to popis koji sam poslije proširio u ovaj KAKO. Ovdje ćete naći gomilu primjera konfiguracija za najčešće korištene aplikacije, programe i usluge, koje bi vam trebale uštediti podosta vremena i posla. Nekoliko primjera u ovom KAKO-u na neki način zavise o distribuciji. Imam pristup samo Red Hat, Caldera OpenLinux i S.u.S.E. strojevima, pa me nemojte shvaćati preozbiljno ako imate Slackware, Debian ili neku drugu distribuciju. U svakom slučaju, čitanje dokumentacije i KAKO-a uvijek se isplati, pa vam savjetujem da to svakako činite. Moja referentna distribucija je Red Hat; kako bih izbjegao ponavljanje, ``AT2YD'' znači ``prilagodite ovo svojoj distribuciji''. Zaključna napomena: nadam se da će ovaj KAKO što prije zastarjeti. Trenutni trend u Linux distribucijama je pružiti konfiguracijske alate, a ne da administratora ostave samog u hrpi dokumentacije. Dakle, kad god je moguće, uputit ću vas na pravi alat. Najnovija verzija ovog dokumenta, kao i neki prijevodi, je dostupna na <url url="http://sunsite.unc.edu/mdw/HOWTO">. <sect1>Što ćemo konfigurirati <p> Za PC postoji beskonačno hardverskih konfiguracija, ali, po mom iskustvu, jedna je prilično česta: računalo s velikim diskom podijeljenim na 3 particije (jedna za DOS/Windows, jedna za Linux i jedna za swap), zvučnom karticom, modemom, CD-ROM pogonom, pisačem i mišem. I Zip Drive za paralelni port je vrlo čest. To je hardver za kojeg pretpostavljam da ćete ga konfigurirati, ali ove je upute lako prilagoditi i drugim konfiguracijama. Podrazumijevam da ste root dok editirate/sređujete/hakirate. A sada, momci, zasučimo rukave. <sect>Opće sređivanje sustava <p> <sect1>Tipkovnica <p> Najprije, kako konfigurirati tipkovnicu. Ako ste ovaj korak preskočili kod instalacije ili ste promijenili tipkovnicu, morate: <itemize> <item> odabrati odgovarajuću mapu iz <file>/usr/lib/kbd/keytables</file>. Na primjer, <file/slovene.map/ je slovenska tipkovnica; <item> editirati datoteku <file>/etc/sysconfig/keyboard</file> tako da izgleda ovako: <verb> KEYTABLE="/usr/lib/kbd/keytables/slovene.map" </verb> <item> za postavljanje brzine ponavljanja i vrijeme čekanja dodajte ovaj red <file>/etc/rc.d/rc.sysinit</file> (Red Hat) odnosno <file>/etc/rc.d/rc.boot</file> (Caldera) odnosno <file>/etc/rc.d/boot</file> (S.u.S.E.): <verb> /sbin/kbdrate -s -r 16 -d 500 # ili što god vam se sviđa </verb> </itemize> Za učitavanje keytablea pokrenite <file>/etc/rc.d/init.d/keytable start</file> (AT2YD). O drugim posebnim tipkama se govori u narednim poglavljima. Ako želite da se NumLock automatski uključuje, dodajte ove redove u <file>/etc/rc.d/rc.sysinit</file> (AT2YD): <verb> for tty in /dev/tty[1-9]*; do setleds -D +num < $tty done </verb> <sect1>Kernel <p> Po mom mišljenju, sljedeća stvar koju trebate napraviti je izgraditi kernel koji najbolje odgovara vašem sustavu. To je vrlo jednostavno, no, ako imate problema, pogledajte <file/README/ u direktoriju <file>/usr/src/linux</file> ili <em/Kernel HOWTO/. Trikovi: <itemize> <item> Pažljivo razmislite o svojim potrebama. Odabiranje kernel konfiguracije, primjenjivanje zakrpi i kompajliranje jednom za svagda puno je djelotvornije nego ponovno konfiguriranje i kompajliranje svakog mjeseca; to posebno vrijedi ako je vaša kanta poslužitelj. Nemojte zaboraviti uključiti podršku za sav hardver koji ćete možda dodati u budućnosti (dakle, SCSI, Zip, mrežne kartice, itd.). <item> Ako imate Cyrix CPU kojeg kernel ne prepoznaje pravilno kao takvog, primjenite odgovarajuće zakrpe za poboljšanje njegovih performansi. Informacije na <url url="http://www.linuxhq.com/patch/20-p0591.html">. <item> Korisnici prijenosnika će željeti popraviti čitljivost svog LCD zaslona. Prije sam predlagao primjenu kernel zakrpe, ali SVGATextMode (pogledajte poglavlje <ref id="SVGA" name="SVGATextMode">) je vjerojatno najbolje rješenje. Ipak, Big Cursor kernel zakrpa se nalazi na <url url="http://www.linuxhq.com/patch/20-p0239.html">. <item> Opet za korisnike prijenosnika: ako kanite koristiti PCMCIA faks modem <bf/nemojte/ kompajlirati serijsku podršku kao modul; uključite je u kernel jer inače vaš PCMCIA modem neće raditi. <item> Ako koristite PCMCIA kartice, nemojte zaboraviti kompajlirati i te module; također, nemojte zaboraviti editirati <file>/etc/pcmcia/network.opts</file> ako imate PCMCIA mrežnu karticu. <item> Ako dobijate one dosadne poruke od modprobea da ne može pronaći neke module, to znači da treba srediti <file>/etc/conf.modules</file>. Primjerice, ako ne koristite module <tt/ipx/ i <tt/appletalk/, dodajte ove retke: <verb> alias net-pf-4 off alias net-pf-5 off </verb> <item> Da uštedite vrijeme pri sljedećem konfiguriranju i kompajliranju kernela, snimite konfiguraciju u datoteku i čuvajte ju na sigurnom mjestu. Pazite: ako nadogradite kernel, ta konfiguracijska datoteka će vjerojatno biti beskorisna jer ne sadrži opcije novog kernela. </itemize> <sect1>Rušenje sendmaila <p> Na nekim sustavima sendmail tokom dizanja zaustavi stroj na nekoliko minuta. Postoje dva slučaja: 1. stroj nije izravno povezan na Internet, 2. stroj je spojen i ima stalnu IP adresu. Brzo rješenje za prvi slučaj: neka <file>/etc/hosts</file> sadrži ovakav red: <verb> 127.0.0.1 localhost </verb> Drugi slučaj: zastoj uzrokuje <file>/etc/hosts</file> koji sadrži red sličan ovom: <verb> 127.0.0.1 localhost ime_vašeg_računala </verb> kojeg ćete podijeliti ovako: <verb> 127.0.0.1 localhost w.x.y.z ime_vašeg_računala </verb> Pogledajte i dio <ref id="ime" name="Ime računala">. <sect1>Brzina tvrdog diska <p> Brzina vašeg (E)IDE tvrdog diska značajno se može poboljšati <bf/pažljivim/ korištenjem <tt/hdparm/(8). Ako ga u vašoj distribuciji nema, naći ćete ga na <url url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/system/hardware/">; tražite datoteku <file/hdparm-X.X.tar.gz/. Pošto mnogi detalji ovise o vašem tvrdom disku i HD kontroleru, ne mogu vam dati općenit recept. Budući da riskirate prženje vlastitog datotečnog sustava, <bf/pažljivo pročitajte man stranicu/ prije korištenja nekih opcija. U najjednostavnijem obliku, dodajte ovaj red datoteci <file>/etc/rc.d/rc.sysinit</file>: <verb> /sbin/hdparm -c1 /dev/hda # koristimo prvi IDE pogon </verb> koji dodaje 32-bitnu I/O podršku EIDE-u. A što se tiče opcije `<tt/-m/', evo što mi je poslao Mark Lord, autor hdparma: <quote> (...) ako vaš sustav koristi komponente iz prošlih nekoliko godina [prije 1997.], sve će biti u redu. Ako su starije od toga, <bf/možda/ bude problema (manje vjerojatno). Čipovi s puno grešaka su CMD0646 i RZ1000, <bf/često/ korišteni na 486 i (ranim) 586 pločama prije 2-3 godine. </quote> <sect1>Zip Drive na paralelnom portu <p> Za verziju Zip Drivea na paralelnom portu možete koristiti standardni drajver koji dolazi s novijim (2.x.x) kernelima. Za vrijeme konfiguracije kernela, provjerite da li je SCSI podrška i SCSI disk podrška uključena. Zapamtite, između pisača i Zip Drivea na istom portu može biti konflikata, pa ćete željeti koristiti kernel module. Zip diskete se prodaju preformatirane na particiju <file>/dev/sda4</file>. Da Zip proradi, samo trebate zadati <verb> # chmod 666 /dev/sda4 # svatko može pristupiti Zip Driveu # insmod ppa </verb> i Zip možete montirati kao i obično (bolje zadnji red dodajte datoteci <file>/etc/rc.d/rc.sysinit</file>). Zipu možete pristupiti i preko mtoolsa ako ovaj red dodate u <file>/etc/mtools.conf</file>: <verb> drive z: file="/dev/sda4" exclusive </verb> Postoji i bolji <tt/ppa/ drajver od standardnog: pogledajte <url url="http://www.torque.net/~campbell">. <sect1>Drajveri za uređaje <p> Uređaji u <file>/dev</file> (ili, još bolje, simboličke veze do stvarnih uređaja) vam mogu nedostajati. Provjerite kojim uređajima odgovara vaš miš, modem i CD-ROM pogon, a onda učinite ovo: <verb> ~# cd /dev /dev# ln -s ttyS0 mouse /dev# ln -s ttyS1 modem /dev# ln -s hdb cdrom </verb> Savjet: na nekim prijenosnicima uređaj miša je <file>/dev/psaux</file>: pazite na to kod konfiguriranja X11. Ako želite, pokrenite <tt/chmod 666/ na uređajima kao što je <file>/dev/cdrom</file>, <file>/dev/modem</file>, itd. kako bi postali potpuno dostupno svakom korisniku. Ali bit će sigurnosnih problema! Alternativno, stvorite grupu ``cdrom'', odredite <tt/root.cdrom/ za vlasnika <file>/dev/cdrom</file> i zatim korisnike dodavajte toj grupi. Sličan postupak vrijedi i za ostale uređaje. <sect1>Poruke pri logiranju <p> Ako želite promijeniti poruke pri logiranju, provjerite da li <file>/etc/rc.d/rc.local</file> prepisuje <file>/etc/issue</file> i <file>/etc/motd</file>. (Red Hatov to čini.) Ako to čini, pokrenite editor i na posao. <sect1>Ime računala<label id="ime"> <p> Zadati naredbu <tt/hostname novo_ime_računala/ možda neće biti dovoljno. Kako biste izbjegli famozni <tt/sendmail/ zastoj, slijedite ove korake (vrijede samo za samostalan stroj): <itemize> <item> Editirajte <file>/etc/sysconfig/network</file> i promijenite tamošnji <bf/hostname/ (dakle, <tt/novo_ime.domena/). <item> Isto tako editirajte <file>/etc/HOSTNAME</file>. <item> Dodajte svoju IP adresu i novo ime u <file>/etc/hosts</file>: <verb> 10.56.142.1 novo_ime.domena </verb> </itemize> <sect1>Miš <p> Usluge <tt/gpm/a su korisne za cut & paste operacije u tekstualnom modu i korištenje miša u nekim aplikacijama. Na Red Hatu, provjerite imate li datoteku <file>/etc/sysconfig/mouse</file> i piše li u njoj: <verb> MOUSETYPE="Microsoft" XEMU3=yes </verb> Također morate imati datoteku <file>/etc/rc.d/init.d/gpm</file>, u koju ćete dodavati dodatne parametre. Moja izgleda ovako: <verb> ... daemon gpm -t $MOUSETYPE -d 2 -a 5 -B 132 # miš s dvije tipke ... </verb> Naravno, pobrinite se da ova konfiguracija odgovara vašoj vrsti miša. Na većini prijenosnika <tt/$MOUSETYPE/ je ``<tt>PS/2</tt>''. Na Calderi samo dodajte ovaj red u <file>/etc/rc.d/rc.boot</file>: <verb> /usr/bin/gpm </verb> Na S.u.S.E.-u, opcije za <tt/gpm/ idu u <file>/etc/rc.config</file>; na Debianu ćete editirati <file>/etc/gpm.conf</file>. Ako želite imati izbornike u konzoli na pritisak Ctrl i tipke miša, konfigurirajte <tt/gpm-root/. Prilagodite dani izbornik u <file>/etc/gpm-root.conf</file> i pokrenite <tt/gpm-root/ iz <file>/etc/rc.d/rc.local</file> (AT2YD). <sect1>Točke montiranja <p> Zgodno je imate točke montiranja za diskete, druge uređaje i NFS-om izvezene direktorije. Na primjer, možete napraviti sljedeće: <verb> ~# cd /mnt /mnt# mkdir floppy; mkdir cdrom; mkdir win; mkdir zip ; mkdir poslužitelj </verb> Ovime ćete napraviti točke montiranja za DOS/Win diskete, ext2 diskete, CD-ROM, Windows particiju, Zip na paralelnom portu i NFS direktorij. Sada editirajte datoteku <file>/etc/fstab</file> i dodajte joj ovo: <verb> /dev/fd0 /mnt/floppy vfat user,noauto 0 1 /dev/cdrom /mnt/cdrom iso9660 ro,user,noauto 0 1 /dev/sda4 /mnt/zip vfat user,noauto,exec 0 1 /dev/hda1 /mnt/win vfat user,noauto 0 1 poslužitelj:/export /mnt/poslužitelj nfs defaults </verb> Očito, u prvom polju morate napisati odgovarajući uređaj. Noviji kerneli imaju ugrađen pristup FAT32 particijama; za starije postoji zakrpa kernela na <url url="http://bmrc.berkeley.edu/people/chaffee/fat32.html">. <tt/man mount/ za više informacija. Toplo vam preporučam da instalirate <tt/mtools/ za pristupanje DOS/Windows disketama! <sect1>lilo(8) i LOADLIN.EXE <p> Mnogi korisnici koriste i Linux i DOS/Windows na istom računalu, pa pri dizanju žele odabrati OS; to bi trebalo srediti kod instalacije, ali ako niste, učinite sljedeće. Pretpostavimo da je <file>/dev/hda1</file> DOS/Windows, a <file>/dev/hda2</file> Linux particija. <verb> # fdisk Using /dev/hda as default device! Command (m for help): a Partition number (1-4): 2 Command (m for help): w # </verb> Tako ste aktivirali Linux particiju. Sada napišite jednostavan <file>/etc/lilo.conf</file>: <verb> boot = /dev/hda2 compact delay = 50 # message = /boot/poruka.txt # napišite vlastitu ako želite root = current image = /boot/vmlinuz # Linux se diže podrazumijevano jer je prvi naveden label = Linux read-only other = /dev/hda1 table = /dev/hda label = DOS </verb> Sad pokrenite <file>/sbin/lilo</file> i to je to. <tt/lilo/ je najbitniji dio vaše instalacije, pa je vrlo poželjno da pročitate njegovu dokumentaciju. Za učitavanje Linuxa iz DOS/Windowsa bez resetiranja, stavite <tt/LOADLIN.EXE/ u direktorij (na DOS particiji!) koji je u DOS-ovom PATH-u; zatim kopirajte svoj kernel u, recimo, <file/C:\TEMP\VMLINUZ/. Ova će jednostavna <tt/.BAT/ datoteka učitati Linux: <verb> rem linux.bat smartdrv /C loadlin c:\temp\vmlinuz root=/dev/hda2 ro </verb> Ako koristite Windows 9x, namjestite ``Properties'' ovog <tt/.BAT/-a tako da se pokreće u MS-DOS modu. <sect2>Savjet o sigurnosti <p> Backup MBR-a prije instalacije Linuxa je siguran potez. Koristite <tt/RESTORRB/ (iz paketa FIPS) prije instalacije, ili dignite Linux s rescue diskete i zadajte ovu naredbu: <verb> # dd if=/dev/hda of=MBR bs=512 count=1 </verb> Zatim barem dvaput kopirajte datoteku <file/MBR/ na diskete. Ako do katastrofe dođe, možete vratiti svoj stari MBR naredbom: <verb> # dd if=/mnt/MBR of=/dev/hda bs=446 count=1 </verb> ako je disketa s datotekom <file/MBR/ montirana na <file>/mnt</file>. Možete i koristiti DOS sistemsku disketu i pokrenuti <tt>FDISK /mbr</tt>. <sect1>Mail sposobnosti <p> Željet ćete moći čitati e-mail poruke koje su pisane HTML-om ili sadrže egzotične formate datoteka. Provjerite imate li dvije datoteke: <file>/etc/mime.types</file> i <file>/etc/mailcap</file>. Prva navodi vrste datoteka i njihove nastavke, kao na primjer: <verb> application/postscript ps eps image/jpeg jpe jpeg jpg text/html html </verb> Druga govori mail klijentu kako prikazati tu vrstu datoteke. Možda ćete primati poruke od ljudi koji koriste Microsoft Outlook, čije poruke su višedjelom MIME formatu. Ova dva reda, dodana u <file>/etc/mailcap</file>, bi vam trebala omogućiti čitanje takvih poruka: <verb> text/plain; less %s; needsterminal text/html; lynx -force_html %s; needsterminal </verb> <sect1>Konfiguriranje pisača <p> Sve distribucije za koje znam imaju konfiguracijski alat za podešavanje pisača (<tt/printtool/, <tt/yast/, odnosno <tt/magicfilter/); ako ga nemate, evo osnova ručnog konfiguriranja. Pretpostavimo da imate ne-PostScript (i ne ``Windows-only''!) pisač kojeg želite koristiti za ispis čistog teksta (na primjer, C programa) i PostScript datoteka kroz Ghostscript, koji je već instaliran. Namještanje pisača se sastoji od nekoliko koraka: <itemize> <item> Saznajte na kojem je paralelnom portu vaš pisač: isprobajte <verb> # echo "zdravo, svijete" > /dev/lp0 # echo "zdravo, svijete" > /dev/lp1 </verb> i zapišite koji radi. <item> Napravite dva spool direktorija: <verb> # cd /var/spool/lpd # mkdir čisto ; mkdir postscript </verb> <item> Ako pisač pokaže &dquot;efekt stepenica&dquot; (većina inkjetova hoće), treba vam filter. Probajte ispisati dva reda pomoću <verb> # echo "prvi red" > /dev/lp1 ; echo "drugi red" > /dev/lp1 </verb> Ako rezultat izgleda ovako: <verb> prvi red drugi red </verb> onda snimite ovu skriptu kao <file>/var/spool/lpd/čisto/filter</file>: <verb> #!/bin/sh # Ovaj filter sređuje "efekt stepenica" awk '{print $0, "\r"}' </verb> i učinite ju izvršnom pomoću <tt>chmod 755 /var/spool/lpd/čisto/filter</tt>. <item> Napravite filter za PostScript emulaciju. Snimite ovaj filter kao <file>/var/spool/lpd/postscript/filter</file>: <verb> #!/bin/sh UREĐAJ=djet500 REZOLUCIJA=300x300 VELIČINA=a4 SLATIEOF= nenscript -TUS -ZB -p- | if [ "$DEVICE" = "PostScript" ]; then cat - else gs -q -sDEVICE=$UREĐAJ -r$REZOLUCIJA -sPAPERSIZE=$VELIČINA -dNOPAUSE -dSAFER -sOutputFile=- - fi if [ "$SLATIEOF" != "" ]; then printf "\004" fi </verb> (Ovo je primjer za HP DeskJet. Prepravite ga tako da odgovara vašem pisaču). <item> Konačno, dodajte ovo u <file>/etc/printcap</file>: <verb> # /etc/printcap lp|ps|PS|PostScript|djps::sd=/var/spool/lpd/postscript::mx#0::lp=/dev/lp1::if=/var/spool/lpd/postscript/filter::sh: čisto::sd=/var/spool/lpd/čisto::mx#0::lp=/dev/lp1::if=/var/spool/lpd/čisto/filter::sh: </verb> </itemize> Za složenije ili egzotičnije konfiguracije <em/Printing HOWTO/ čeka na vas. Ako ste koristili <tt/printtool/, budite svjesni da će GSDEVICE koji je <tt/printtool/ izabrao raditi, ali neće nužno biti najpogodniji za vaš pisač. Možete se malo igrati s datotekom <file/postscript.cfg/; na primjer, ja sam promijenio GSDEVICE iz <tt/cdj500/ u <tt/djet500/ i sada je ispis puno brži. <sect1>SVGATextMode<label id="SVGA"> <p> Ovaj alat, dostupan na <url url="ftp://tsx-11.mit.edu/pub/linux/sources/sbin">, se može koristiti za mijenjanje rezolucije zaslona, fonta i oblika kursora na konzoli. Korisnici čiji jezik sadrži naglašene znakove će ih moći koristiti u aplikacijama za konzolu, a korisnici prijenosnika mogu promijeniti oblik kursora tako da bude vidljiviji. Editirajte <file>/etc/TextConfig</file> ili <file>/etc/TextMode</file>, počevši na podrazumijevanoj VGA definiciji. Hrvati bi trebali biti sretni s ovakvom ``LoadFont'' sekcijom: <verb> Option "LoadFont" FontProg "/usr/bin/setfont" FontPath "/usr/lib/kbd/consolefonts" FontSelect "lat2u-16.psf" 8x16 9x16 8x15 9x15 FontSelect "lat2u-14.psf" 8x14 9x14 8x13 9x13 FontSelect "lat2u-12.psf" 8x12 9x12 8x11 9x11 FontSelect "lat2u-08.psf" 8x8 9x8 8x7 9x7 </verb> Nakon što završite, isprobajte svoju konfiguraciju naredbom sličnom ovoj: <verb> ~# SVGATextMode "80x34x9" </verb> Ako sve radi kako treba, izbrišite upozorenja iz <file>/etc/TextMode</file> i stavite ovaj red u <file>/etc/rc.d/rc.sysinit</file> (AT2YD): <verb> # SVGATextMode /usr/sbin/SVGATextMode "80x34x9" </verb> Primjetite da blok-kursor radi samo na nekim modovima; na jednom od mojih strojeva, "80x32x9". <sect>Konfiguracija programa<label id="programi"> <p> Ovo su datoteke koje ćemo sređivati: <file>/etc/profile</file>, <file>/etc/bashrc</file>, <file/.bashrc/, <file/.bash_profile/, <file/.bash_logout/, <file/.inputrc/, <file/.less/, <file/.lessrc/, <file/.xinitrc/, <file/.fvwmrc/, <file/.fvwm2rc95/, <file/.Xmodmap/, <file/.Xmodmap.num/, <file/.Xdefaults/, <file/.jedrc/, <file/.abbrevs.sl/, <file/.joerc/, <file/.emacs/. Nemojte dodavati korisnike dok ne završite s konfiguracijom sustava; te ćete datoteke staviti u <file>/etc/skel</file>. <sect1>bash(1) <p> Možda najvažniji program nakon kernela. Ovo su glavne datoteke za prilagođavanje ponašanja <tt/bash/a: <itemize> <item> <file>/etc/bashrc</file> sadrži aliase i funkcije za cijeli sustav; <item> <file>/etc/profile</file> sadrži okružje i programe koje treba pokrenuti za cijeli sustav; <item> <file>$HOME/.bashrc</file> sadrži korisničke aliase i funkcije; <item> <file>$HOME/.bash_profile</file> sadrži korisničko okružje i programe koje treba pokrenuti; <item> <file>$HOME/.inputrc</file> sadrži značenja tipki i druge stvari. </itemize> Ispod su prikazani primjeri ovih datoteka. Najprije, najvažnija: <file>/etc/profile</file>. Koristi se za konfiguriranje mnogih mogućnosti vaše Linux kante, kao što ćete vidjeti u sljedećim poglavljima. Pazite na obratne navodnike! <verb> # /etc/profile # Okružje i programi koje treba pokrenuti za cijeli sustav # Funkcije i aliasi idu u /etc/bashrc # Ova datoteka se brine se o sljedećim opcijama i programima: # # o PATH # o promptovi # o nekoliko varijabli okružja # o ls u boji # o less # o rxvt # # Korisnici mogu poništiti ove opcije i/ili dodati druge u svojem # $HOME/.bash_profile # postavljamo pristojan PATH (uključujući KDE) PATH="$PATH:/usr/X11R6/bin:/opt/kde/bin:$HOME/bin:." # Obavještavamo korisnika: login ili ne-login ljuska. Ako je login, prompt # je obojan u plavo; inače je grimizno-ljubičast. Prompt root-a je crven. # Za objašnjenje escape kodova pogledajte Colour-ls mini-HOWTO. KORISNIK=`whoami` if [ $LOGNAME = $KORISNIK ] ; then BOJA=44 # plava else BOJA=45 # grimizno-ljubičasta fi if [ $KORISNIK = 'root' ] ; then BOJA=41 # crvena PATH="$PATH:/usr/local/bin" fi ESC="\033" STIL=';1m' # podebljano; izaberite koji stil ćete koristiti # STIL='m' # obično PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ " PS2="> " # molim, bez izbacivanja corea ulimit -c 0 # postavljamo umask if [ `id -gn` = `id -un` -a `id -u` -gt 14 ]; then umask 002 else umask 022 fi # nekoliko varijabli USER=`id -un` LOGNAME=$USER MAIL="/var/spool/mail/$USER" NNTPSERVER=news.carnet.hr # ovdje stavite svoj VISUAL=jed EDITOR=jed HOSTNAME=`/bin/hostname` HISTSIZE=1000 HISTFILESIZE=1000 export PATH PS1 PS2 USER LOGNAME MAIL NNTPSERVER export VISUAL EDITOR HOSTNAME HISTSIZE HISTFILESIZE # uključujemo ls u boji eval `dircolors /etc/DIR_COLORS -b` export LS_OPTIONS='-s -F -T 0 --color=yes' # podešavamo less LESS='-M-Q' LESSEDIT="%E ?lt+%lt. %f" LESSOPEN="| lesspipe.sh %s" LESSCHARDEF=8bcccbcc13b.4b95.33b. # pokazuj boje u ls -l | less export LESS LESSEDIT LESSOPEN VISUAL LESSCHARDEF # sredi tipku backspace u rxvtu if [ "$COLORTERM" != "" ] ; then stty erase ^H # alternativa: ^H fi for i in /etc/profile.d/*.sh ; do if [ -x $i ]; then . $i fi done # zovemo fortune, ako je dostupan if [ -x /usr/games/fortune ] ; then echo ; /usr/games/fortune ; echo fi </verb> Evo primjera <file>/etc/bashrc</file>: <verb> # /etc/bashrc # Funkcije i aliasi za cijeli sustav # Okružje ide u /etc/profile # Iz nekog nepoznatog razloga, bash odbija naslijediti PS1 # u nekim okolnostima koje ne mogu shvatiti. Stavljanjem # PS1 ovdje osiguravamo njegovo učitavanje svaki put. KORISNIK=`whoami` if [ $LOGNAME = $KORISNIK ] ; then BOJA=44 # plava else BOJA=45 # grimizno-ljubičasta fi if [ $KORISNIK = 'root' ] ; then BOJA=41 # crvena fi ESC="\033" STIL=';1m' # podebljano # STIL='m' # obično export PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ " export PS2="> " export CDPATH="$CDPATH:~" alias which="type -path" alias ls="ls $LS_OPTIONS" </verb> Ovo je primjer <file/.bashrc/: <verb> # $HOME/.bashrc # izvodimo globalne definicije if [ -f /etc/bashrc ]; then . /etc/bashrc fi # ovo je potrebno za obavijest korisniku da nisu u login ljusci if [ "$DOBIJ_PS1" = "" ] ; then BOJA=45; ESC="\033"; STIL=';1m'; # STIL='m' KORISNIK=`whoami` export PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ " fi # aliasi alias cp='cp -i' alias l=less alias lyx='lyx -width 900 -height 700' alias mv='mv -i' alias rm='rm -i' alias x=startx # Par korisnih funkcija inst() # Instalira .tar.gz arhivu u trenutni direktorij. { tar -zxvf $1 } cz() # Prikazuje sadržaj .zip arhive. { unzip -l $* } ctgz() # Prikazuje sadržaj .tar.gz arhive. { for datoteka in $* ; do tar -ztf ${datoteka} done } tgz() # Stvara .tgz arhivu kao zip. { ime=$1 ; tar -cvf $1 ; shift tar -rf ${ime} $* gzip -S .tgz ${ime} } </verb> Evo primjera <file/.bash_profile/: <verb> # $HOME/.bash_profile # Korisničko okružje i programi koje koje treba pokrenuti # Ova datoteka sadrži opcije korisnika koje imaju prednost nad onima iz # /etc/profile # Uzmi korisnikove aliase i fukncije if [ -f ~/.bashrc ]; then DOBIJ_PS1="NO" # ne mijenjamo boju prompta . ~/.bashrc fi # postavljamo par "normalnih" direktorija export CDPATH="$CDPATH:$HOME:$HOME/tekst:$HOME/tekst/geologija" </verb> Ovo je primjer <file/.inputrc/: <verb> # $HOME/.inputrc # značenja tipki "\e[1~": beginning-of-line # početak reda "\e[3~": delete-char # brisanje znaka lijevo od kursora "\e[4~": end-of-line # kraj reda # (F1 .. F5) su "\e[[A" ... "\e[[E" "\e[[A": "info \C-m" set bell-style visible # molim, bez zvuka set meta-flag On # omogućava 8-bitni ulaz (naglašeni znakovi/hrvatska slova) set convert-meta Off # ne skida 8-bitne znakove set output-meta On # točno prikazuje 8-bitne znakove set horizontal-scroll-mode On # pomiče duge komandne linije set show-all-if-ambiguous On # nakon što je pritisnut <TAB> </verb> Također je potrebno učiniti sljedeće da tipke Backspace i Delete rade u redu u xtermu i drugim X11 aplikacijama: <itemize> <item> Stavite ovo u svoj <file/.xinitrc/: <verb> usermodmap=$HOME/.Xmodmap xmodmap $usermodmap </verb> <item> Nakon toga će vaš <file/.Xmodmap/ sadržavati: <verb> keycode 22 = BackSpace keycode 107 = Delete </verb> To sređuje konzolu. Za <tt/xterm/: <item> Stavite ovo u svoj <file/.Xdefaults/: <verb> xterm*VT100.Translations: #poništavamo <Key>BackSpace: string(0x7F)\n\ <Key>Delete: string(0x1b) string("[3~")\n\ <Key>Home: string(0x1b) string("[1~")\n\ <Key>End: string(0x1b) string("[4~")\n\ Ctrl<Key>Prior: string(0x1b) string("[40~")\n\ Ctrl<Key>Next: string(0x1b) string("[41~") nxterm*VT100.Translations: #poništavamo <Key>BackSpace: string(0x7F)\n\ <Key>Delete: string(0x1b) string("[3~")\n\ <Key>Home: string(0x1b) string("[1~")\n\ <Key>End: string(0x1b) string("[4~")\n\ Ctrl<Key>Prior: string(0x1b) string("[40~")\n\ Ctrl<Key>Next: string(0x1b) string("[41~") </verb> </itemize> rxvt je malo složeniji jer na njegovo ponašanje utječu neke opcije za vrijeme kompajliranja. Pogledajte gornji <file>/etc/profile</file>. Više informacija u man stranicama za <em/bash/(1) i <em/readline/(3). Ne očekujte da svaka aplikacija radi kako treba! Na primjer, ako pokrenete <tt/joe/ u <tt/xterm/u, neke tipke neće raditi; isto vrijedi i za verzije <tt/rxvt/a starije od 2.4.5. <sect1>ls(1) <p> <tt/ls/ može u ispisu sadržaja direktorija različite tipove datoteka osvijetljavati različitim bojama. Da biste uključili tu mogućnost, samo dodajte nekoliko redova datoteci <file>/etc/profile</file> kako je pokazano gore. Međutim, to neće raditi u <tt/rxvt/u starijem od verzije 2.21; umjesto njega koristite neku verziju <tt/xterm/a. Izgleda da <tt/rxvt/ ima grešku koja ga spriječava u točnom nasljeđivanju okružja pod određenim okolnostima. <tt/rxvt/ 2.4.5 i noviji su u redu. Calderin <tt/ls/ nema boja, ali ima ekvivalent <tt/color-ls/. Dodajte ovo u <file>/etc/bashrc</file>: <verb> alias ls="color-ls $LS_OPCIJE" </verb> <sect1>less(1) <p> S ovim izvrsnim alatom možete pregledavati ne samo obične tekstualne datoteke, nego i one sažete gzip-om, tar i zip arhive, man stranice i što god imate. Njegova konfiguracija se sastoji od nekoliko koraka: <itemize> <item> Za korištenje sa strelicama, stavite ovu običnu ASCII datoteku <file/.lesskey/ u svoj home direktorij: <verb> ^[[A back-line ^[[B forw-line ^[[C right-scroll ^[[D left-scroll ^[OA back-line ^[OB forw-line ^[OC right-scroll ^[OD left-scroll ^[[6~ forw-scroll ^[[5~ back-scroll ^[[1~ goto-line ^[[4~ goto-end ^[[7~ goto-line ^[[8~ goto-end </verb> A zatim pokrenite naredbu <tt/lesskey/. (To su escape nizovi za VT100 terminale.) Tako ćete dobiti binarnu datoteku <file/.less/ koja sadrži značenja tipki. <!-- referenca na Keyboard and console HOWTO? --> <item> Snimite ovu datoteku kao <file>/usr/local/bin/lesspipe.sh</file>: <verb> #!/bin/sh # Ovo je preprocesor za 'less'. Koristi se kada je ova varijabla okružja # postavljena: LESSOPEN="|lesspipe.sh %s" lesspipe() { case "$1" in *.tar) tar tf $1 2>/dev/null ;; # Prikazujemo sadržaj .tar i .tgz *.tgz|*.tar.gz|*.tar.Z|*.tar.z) tar ztf $1 2>/dev/null ;; *.Z|*.z|*.gz) gzip -dc $1 2>/dev/null ;; # Točno prikazujemo sažete datoteke *.zip) unzip -l $1 2>/dev/null ;; # Prikazujemo arhive *.arj) unarj -l $1 2>/dev/null ;; *.rpm) rpm -qpil $1 2>/dev/null ;; *.cpio) cpio --list -F $1 2>/dev/null ;; *.1|*.2|*.3|*.4|*.5|*.6|*.7|*.8|*.9|*.n|*.man) DATOTEKA=`file -L $1` DATOTEKA=`echo $DATOTEKA | cut -d ' ' -f 2` if [ "$DATOTEKA" = "troff" ]; then groff -s -p -t -e -Tascii -mandoc $1 fi ;; *) file $1 | grep text > /dev/null ; if [ $? = 1 ] ; then # to nije tekst strings $1 fi ;; esac } lesspipe $1 </verb> Zatim ju učinite izvršnom pomoću <tt/chmod 755 lesspipe.sh/. <item> Stavite potrebne varijable u <file>/etc/profile</file> kako je pokazano gore. </itemize> <sect1>emacs(1) <p> Rijetko koristim <tt/emacs/, pa vam mogu dati samo nekoliko savjeta. Neke distribucije <tt/emacs/a ne dolaze podešene za boje i sintaktičko osvjetljavanje. Stavite ovo u svoj <tt/.emacs/: <verb> (global-font-lock-mode t) (setq font-lock-maximum-decoration t) </verb> To radi samo u X11. Štoviše, kako biste omogućili naglašene znakove, dodat ćete ovaj red: <verb> (standard-display-european 1) </verb> Ostavljam vama da pregledate cijelu dokumentaciju <tt/emacs/a kako biste ga prilagodili svojim potrebama -- možda će vam trebati mjeseci... Dotfile Generator (poglavlje <ref id="konfiguratori" name="Konfiguracijski programi">) je dobra pripomoć u tome. <sect1>joe(1) <p> Neke verzije <tt/joe/a ne rade s bojom u konzoli, kao ni s nekim posebnim tipkama. Koliko znam, nitko nije našao rješenje tim malim neprilikama. Brzo i prljavo (i ružno) rješenje za problem boja: <verb> $ export TERM=vt100 $ joe mojadatoteka (editirajte svoju datoteku) $ export TERM=linux </verb> Konfigurirajte <tt/joe/ editiranjem <file/.joerc/, <file/.jstarrc/ ili vaše omiljene emulacije; možete početi od sistemskih konfiguracijskih datoteka iz <file>/usr/lib/joe</file>. <sect1>jed(1) <p> Ovo je moj omiljeni editor: radi ono što mi treba, manji je i lakše ga je konfigurirati od <tt/emacs/a, a prilično dobro emulira druge editore. Mnogi korisnici s mog sveučilišta koriste <tt/jed/ kao emulaciju <tt/EDT/-a, editora VMS sustava. <tt/jed/ove konfiguracijske datoteke su <file/.jedrc/ i <file>/usr/lib/jed/lib/*</file>; prvu možete kopirati iz <file/jed.rc/ u tom direktoriju. <itemize> <item> Kako biste natjerali <tt/jed/ da dobro koristi posebne tipke, napišite datoteku <file>/usr/lib/jed/lib/defaults.sl</file> čiji je jedini red: <verb> () = evalMfile("linux"); </verb> <item> Ako <tt/xjed/ naizgled ne prepoznaje tipku DEL, dodajte ove redove u svoj <file/.jedrc/: <verb> #ifdef XWINDOWS x_set_keysym (0xFFFF, 0, "\e[3~"); setkey (``delete_char_cmd'', "\e[3~"); #endif </verb> <item> Editirajte <file>/usr/lib/jed/lib/linux.sl</file> i stavite <tt/Info_Directory = "/usr/info";/ i <tt>/bin/mail</tt> nakon <tt>/UCB_Mailer = "/bin/mail";</tt>; <item> Kako bi <tt/jed/ emulirao <tt/EDT/ (ili neki drugi editor), samo editirajte par redova u <file/.jedrc/. Ako želite koristiti `<tt/+/' na numeričkoj tipkovnici za brisanje riječi umjesto jednog znaka, dodajte ovo u <file/.jedrc/: <verb> unsetkey("\eOl"); unsetkey("\eOP\eOl"); setkey("edt_wdel", "\eOl"); setkey("edt_uwdel", "\eOP\eOl"); </verb> nakon reda <tt/() = evalfile("edt")/ (ili slično). <item> Natjerati <tt/xjed/ da koristi numeričku tipkovnicu za emulaciju <tt/EDT/-a možete ubacivanjem sljedećeg u <file/.Xmodmap/: <verb> keycode 77 = KP_F1 keycode 112 = KP_F2 keycode 63 = KP_F3 keycode 82 = KP_F4 keycode 86 = KP_Separator </verb> <item> Prilagođavanje boja za <tt/xjed/ se obavlja dodavanjem redova poput ovog u <file/.Xdefaults/: <verb> xjed*Geometry: 80x32+150+50 xjed*font: 10x20 xjed*background: midnight blue # I tako dalje... </verb> <item> Mogućnost kraćenja neprocjenjivo štedi vrijeme. Snimite datoteku poput ove kao <file>$HOME/.abbrevs.sl</file>: <verb> create_abbrev_table ("Global", "0-9A-Za-z"); define_abbrev ("Global", "GG", "Guido Gonzato"); create_abbrev_table ("TeX", "\\A-Za-z0-9"); define_abbrev ("TeX", "\\beq", "\\begin{equation}"); define_abbrev ("TeX", "\\eeq", "\\end{equation}"); % I tako dalje... </verb> i uključite ju pomoću <tt/ESC x abbrev_mode/. Ako hoćete da se kraćenje automatski uključuje, dodajte ovakve naredbe u svoj <file/.jedrc/: <verb> define text_mode_hook () { set_abbrev_mode (1); } % define fortran_hook () { set_abbrev_mode (1); use_abbrev_table ("Fortran"); } % i tako dalje... </verb> </itemize> <sect1>efax(1) <p> Ovo je vjerojatno najprikladniji paket za jednostavno slanje/primanje fakseva. Morat ćete prilagoditi skriptu <file>/usr/bin/fax</file>; lak posao, ali nekoliko stvari uzrokuje glavobolje: <itemize> <item> DIALPREFIX: najvjerojatnije jednostavno stavljanje `<tt/T/' ili `<tt/P/' neće raditi u nekim zemljama (barem ne u Italiji). Umjesto toga stavite `<tt/ATDT/' ili `<tt/ATDP/'. <item> INIT i RESET: ovi stringovi sadrže inicijalizatore `<tt/-i/' i `<tt/-k/' potrebne <tt/efax/u. Ako želite dodati AT naredbu, dodajte ju odgovarajućem stringu izostavljajući `<tt/AT/' i navodeći `<tt/-i/' ili `<tt/-k/' prije ostatka. Na primjer: kako biste INIT-u dodali `<tt/ATX3/' naredbu, dodajte `<tt/-iX3/'. </itemize> <sect1>TeX i prijatelji <p> Pretpostavit ću da imate teTeX distribuciju. Samo par stvari: <itemize> <item> Za prilagođavanje uzorka prelamanja riječi vašem jeziku, editirajte datoteku <file>/usr/lib/texmf/texmf/tex/generic/config/language.dat</file>, a zatim pokrenite: <verb> # texconfig init ; texconfig hyphen </verb> <item> Ako dodate LaTeX paket, nakon dodavanja datoteka u <file>/usr/lib/texmf/texmf/tex/latex</file> pokrenite naredbu <tt/texhash/ da teTeX prepozna novi paket. <item> Za prilagođavanje <tt/dvips/a editirajte <file>/usr/lib/texmf/texmf/config/config.ps</file>. Budite svjesni da polja o podrazumijevanoj rezoluciji utječu i na ponašanje <tt/xdvi/a; ako naiđete na neugodne pokušaje stvaranja fontova svaki put kada ga pokrenete, stavite red <verb> XDvi*mfmode: </verb> u <file/.Xdefault/. Trebalo bi pomoći. </itemize> <sect1>Izbjegnite PPProbleme! <p> Uzet ću zdravo za gotovo da vaš kernel ima PPP i TCP/IP podršku, da je uključen loopback i da je vaš <tt/pppd/ paket ispravno instaliran i, ako želite, suid-an na roota. Očito, vaš ISP mora podržavati PPP. Sada PPP možete natjerati da radi na dva načina: a) ručna konfiguracija i b) konfiguracijski program koji se automatski za to brine. Što god odabrali, neka vam ove informacije budu pri ruci: <itemize> <item>broj telefona vašeg ISP-a; <item>adrese DNS, mail i news poslužitelja vašeg ISP-a; <item>domena vašeg ISP-a; <item>vaše korisničko ime i lozinka. </itemize> Ručna konfiguracija je mučan posao. Morate editirati datoteke i pisati skripte; nema previše posla, ali lako je pogriješiti i početnici se često boje. Tu je <em/PPP HOWTO/. Možete koristiti i alate koji pitaju za gornje informacije i obave sav posao umjesto vas. Svakako ćete bolje proći ako zgrabite neki od ovih zgodnih alata: <itemize> <item> EzPPP je napisan u X11, a stranica mu je <url url="http://www.serv.net/~cameron/ezppp/index.html">. Vrlo lak za uporabu, skoro intuitivan, ali od vas zahtijeva da napišete skriptu za spajanje. <item> Za veze na konzoli dostupni su alati na <url url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/system/network/serial/ppp/">. Jedan od najboljih je <file>pppsetup-X.X.tar.gz</file>. Potrebne skripte. <item> Trenutno najjednostavniji konfiguracijski alati su zasigurno <tt/wvdial/ i <tt/eznet/. Dajte im broj vašeg ISP-a, svoje korisničko ime, svoju zaporku, i stvar radi. Njihove stranice su <url url="http://www.worldvisions.ca/wvdial"> i <url url="http://www.hwaci.com/sw/eznet">. Meni je draži ovaj drugi. </itemize> <sect2>Brzi uvod u eznet <p> Najprije stvorite ovakvu <file>/etc/resolv.conf</file> datoteku: <verb> nameserver w.x.y.z </verb> gdje ćete ubaciti adresu DNS-a svog ISP-a. Kako biste napravili račun pomoću <tt/eznet/a, pokrenite sljedeću naredbu: <verb> ~# eznet add service=VAŠ_ISP user=IME password=ZAPORKA phone=TELEFON </verb> Zatim pokušajte dobiti svoj ISP pomoću <tt/eznet up VAŠ_ISP/. Ako modem čeka na znak slobodnog biranja i neće se spojiti, probajte naredbu: <verb> ~# eznet change VAŠ_ISP init0=atx3 </verb> Naredba za spuštanje slušalice je <tt/eznet down/. To je to! <sect1>POP klijent <p> Za skidanje pošte s POP poslužitelja koristite POP klijent poput fetchpopa ili fetchmaila. Drugi je napredniji i vjerojatno jedina mogućnost ako se POP poslužitelj vašeg ISP-a ne zna nositi s naredbom LAST. Dostupni su na <url url="ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/system/mail/pop">. Za konfiguriranje tih klijenata: <descrip> <tag/fetchpop/ Kada ga prvi put pokrenete, pitat će vas o nekim informacijama. Odgovorite na pitanja i spremni ste za rad. <tag/fetchmail/ Prilagodite ovaj primjer <file/.fetchmailrc/-a: <verb> # $HOME/.fetchmailrc poll mojstroj.mojisp.com with protocol pop3; user jura there with password _Luu%do is jura here </verb> Jedan korisnik je javio da je dodavanje ``<tt/smtphost localhost/'' drugom redu znatno poboljšalo performanse. Dozvole ovoj datoteci morate postaviti naredbom <tt/chmod 600 .fetchmailrc/ jer će inače <tt/fetchmail/ s pravom odbiti pokrenuti se. Primjer je vrlo jednostavan i pretpostavlja da vaš <tt/sendmail/ radi; postoji beskonačno mnogo mogućnosti konfiguracije. Pogledajte <url url="http://www.ccil.org/~esr/fetchmail">. </descrip> <sect1>X Window System (XFree86) <p> <sect2>Namještanje X servera <p> Hajde, nije tako teško kao prije... Sve veće distribucije sadrže alat za namještanje X11 (npr. <tt/XConfigurator/, <tt/sax/, <tt/XF86Setup/, ili barem <tt/xf86config/). Konfiguracija X-a je praktički automatska u današnje vrijeme, ali neke grafičke kartice mogu odbiti raditi. Svaki put kada iskusim probleme u namještanju X-a na sustavu, vratim se jednostavnoj metodi koja je uvijek radila: <itemize> <item> Pobrinite se da je obični VGA server instaliran. <item> Otiđite na <url url="ftp://ftp.XFree86.org/pub/XFree86/current/binaries">, uđite u odgovarajući Linux poddirektorij i skinite arhive <file/X_verzija_bin.tgz/, <file/X_verzija_set.tgz/, i sve servere. Uz druge programe, prva arhiva sadrži najnoviji <tt/SuperProbe/. <item> Otpakirajte <file/X_verzija_bin.tgz/ u privremeni direktorij, uđite u njega i pokrenite <tt>./SuperProbe</tt>. Ako prepozna vašu grafičku karticu, vjerojatno ćete je moći namjestiti. Inače, nemate sreće. <item> Instalirajte servere i <file/X_verzija_set.tgz/ iz <file>/usr/X11R6/</file>, a zatim pokrenite <tt/XF86Setup/. </itemize> To je kod mene uvijek radilo, ali kod vas ne mora. Molim vas zapamtite da se X11 u većini slučajeva neće konfigurirati jer su specifikacije koje ste odabrali za svoj monitor preniske! Počnite s konzervativnim postavkama, dakle 800x600 s 256 boja, a zatim ih dižite. <bf/Upozorenje:/ takvi postupci su opasni i mogli biste oštetiti svoj monitor! <sect2>Numerička tipkovnica <p> Već smo vidjeli kako namjestiti nekoliko posebnih tipki. Primjer datoteke <file/.Xmodmap/ radi dobro ako želite koristiti <tt/xjed/, ali onemogućava korištenje numeričke tipkovnice. U tom slučaju će vam trebati još jedna konfiguracijska datoteka, koju ćemo nazvati <file/.Xmodmap.num/: <verb> ! Definicije se mogu naći u <X11/keysymdef.h>. keycode 77 = Num_Lock keycode 112 = KP_Divide keycode 63 = KP_Multiply keycode 82 = KP_Subtract keycode 86 = KP_Add keycode 79 = KP_7 keycode 80 = KP_8 keycode 81 = KP_9 keycode 83 = KP_4 keycode 84 = KP_5 keycode 85 = KP_6 keycode 87 = KP_1 keycode 88 = KP_2 keycode 89 = KP_3 keycode 90 = KP_0 keycode 91 = KP_Decimal </verb> Pobrinite se da vaš <file>/etc/X11/XF86Config</file> ne sadrži ova tri reda: <verb> ServerNumLock Xleds XkbDisable </verb> Ako ih sadrži, zakomentirajte ih. Kako biste ponovo uključili numeričku tipkovnicu, pokretat ćete naredbu <tt/xmodmap .Xmodmap.num/. <sect2>Grafički login koristeći xdm <p> Da bi vas pozdravljao grafički login, editirajte datoteku <file>/etc/inittab</file>, koja bi trebala sadržavati ovakav red: <verb> x:5:respawn:/usr/bin/X11/xdm -nodaemon </verb> gdje je 5 runlevel za X11 (S.u.S.E. koristi 4). Promijenite red koji određuje podrazumijevani runlevel (obično 2 ili 3), tako da izgleda ovako: <verb> id:5:initdefault: </verb> Broj boja je određen u <file>/etc/X11/xdm/Xserver</file> (AT2YD): <verb> :0 local /usr/X11R6/bin/X -bpp 16 # 65 tisuća boja </verb> Ako već imate <file/.xinitrc/, kopirajte ga u <file/.xsession/ i učinite dotični izvršnim pomoću <tt/chmod +x .xsession/. Sada zadajte naredbu <tt/telinit 5/ i stvar radi. <sect2>Window manager <p> Nakon što ste uspjeli natjerati X da proradi, beskonačno je mogućnosti konfiguracije; ovise o window manageru kojeg koristite -- možete izabrati između desetaka. Većinom, sve se svodi na editiranje jedne ili više ASCII datoteka u vašem home direktoriju; u drugim slučajevima ne morate editirati ništa, nego koristite aplet ili čak izbornik. Neki primjeri: <descrip> <tag/fvwm obitelj/ Kopirajte <file>/etc/X11/fvwm/system.fvwmrc</file> (ili slično) u svoj home direktorij koristeći odgovarajuće ime; pregledajte ga i počnite eksperimentirati. Možda ćete izgubiti puno vremena dok ne dobijete točno onaj izgled i osjećaj koji želite. <tag/WindowMaker/ Ima nekoliko konfiguracijskih datoteka koje žive pod <file>$HOME/GNUstep</file> i sjajan konfiguracijski aplet. <tag/KDE/ Ovdje ništa ne treba ručno editirati: sve se može obaviti preko izbornika. </descrip> Ukratko: ako vam ne smeta editiranje konfiguracijske datoteke, odaberite nešto kao <tt/icewm/, <tt/fvwm*/, <tt/blackbox/ itd.; ako vam smeta, izbor je trenutno ograničen na KDE i WindowMaker. Važno je da imate dobar <file/.xinitrc/. Primjer: <verb> #!/bin/sh # $HOME/.xinitrc usermodmap=$HOME/.Xmodmap xmodmap $usermodmap xset s noblank # ugasi screen saver xset s 300 2 # screen saver počinje nakon 5 minuta xset m 10 5 # postavi ubrzanje miša rxvt -cr green -ls -bg black -fg white -fn 7x14 \ -geometry 80x30+57+0 & if [ "$1" = "" ] ; then # podrazumijevano WINMGR=wmaker else WINMGR=$1 fi $WINMGR </verb> Iako to izgleda nije nužno, učinite ga izvršnim pomoću <tt/chmod +x .xinitrc/. Ovaj <file/.xinitrc/ vam dopušta biranje window managera: pokušajte <verb> $ start startkde # ili neki drugi WM </verb> (Nažalost, ne radi s nekim verzijama S.u.S.E.-a.) <sect1>Korisničke konfiguracije <p> Kada završite s editiranjem točka-datoteka, kopirajte ih u <file>/etc/skel</file> kako je pokazano u poglavlju <ref id="programi" name="Konfiguracija programa">. Primjetite da se <file/.pinerc/ ne može potpuno prilagoditi; provjerite barem da su polja <tt/user-domain/, <tt/smtp-server/ i <tt/nntp-server/ pravilno postavljena. <sect1>Nadograđivanje <p> Ako nadograđujete računalo, napravite svoj uobičajeni backup i ne zaboravite snimiti nekoliko dodatnih datoteka. Neke od njih bi mogle biti <file>/etc/X11/XF86Config</file>, <file>/usr/bin/fax</file>, sve stvari u <file>/usr/local</file>, konfiguracija kernela, cijeli <file>/etc</file>, i sva pošta u <file>/var/spool/mail</file>. <sect>Konfiguracijski programi<label id="konfiguratori"> <p> Postoji nekoliko programa koji Linux čine lakšim za postavljanje i namještanje. Neki postaju svojevrstan standard: Red Hat, Caldera i druge distribucije isporučuju aplikacije kao što je <tt/printtool/, <tt/netcfg/, <tt/usertool/, itd., a S.u.S.E. isporučuje sveobuhvatan konfiguracijski program zvan YAST. Drugi korisni programi su: <descrip> <tag/The Dotfile Generator/ Dobra X aplikacija s modulima za konfiguriranje paketa kao što su <tt/emacs/, <tt/bash/, <tt/procmail/ i drugi. Njena stranica je <url url="http://www.imada.ou.dk/~blackie/dotfile">. <tag/Linuxconf/ Ultimativni konfiguracijski alat. Može sve, i u konzoli i pod X-om. Odmah posjetite <url url="http://www.solucorp.qc.ca/linuxconf">. </descrip> <sect>Kraj <p> <sect1>Autorska prava <p> Ako nije drukčije izraženo, autorska prava na Linux KAKO dokumente posjeduju njihovi autori. KAKO dokumente može se reproducirati i distribuirati u cjelosti ili djelomično, na mediju fizičkom ili elektroničkom, dok je ova obavijest na svim primjercima. Komercijalna distribucija dopuštena je i ohrabrena; međutim, autor bi o takvom distribuiranju želio biti obavijesten. Svi prijevodi, izvedeni ili sažeti radovi koji uključuju Linux KAKO dokumente moraju biti pod ovom licencom. Dakle, ne smijete napraviti rad izveden iz KAKO-a i nametati dodatna ograničenja na njegovu distribuciju. Iznimke ovim pravilima moguće su pod određenim uvjetima; kontaktirajte Linux KAKO koordinatora na dolje danoj adresi. Ukratko, želimo ohrabriti širenje ovih informacija kroz što je više moguće kanala. Međutim, želimo zadržati autorska prava na KAKO dokumente i htjeli bi biti obaviješteni o bilo kakvim namjerama redistribuiranja KAKO-a. Ako imate pitanja, kontaktirajte Tima Bynuma, Linux KAKO koordinatora, na <htmlurl url="mailto:tjbynum@sunsite.unc.edu" name="tjbynum@sunsite.unc.edu">. <sect1>Komentari <p> Čak i više od drugih KAKO-a, ovome trebaju i dobrodošli su vaši prijedlozi, kritike i doprinosi. Odgovori nisu samo dobrošli: nužni su. Ako mislite da nešto nedostaje ili je pogrešno, molim vas, pošaljite mi poruku. Ako imate distribuciju koja nije Red Hat ili Calderai vaše su konfiguracijske datoteke drukčije ili u drugom direktoriju, recite mi i uključit ću vaše informacije. Cilj mi je učiniti život s Linuxom što lakšim. Linux ima golem broj paketa, pa je nemoguće govoriti o svakom od njih. Svoje zahtjeve/prijedloge ograničite na &dquot;najrazumnije&dquot; programe -- prepuštam to vašem zdravom razumu. <sect1>Odricanje <p> <em/Konfiguriranje KAKO/ je napisao Guido Gonzato, <htmlurl url="mailto:guido@ibogeo.df.unibo.it" name="guido@ibogeo.df.unibo.it">. Puno hvala svim drugim autorima KAKO-a i piscima/održavateljima man stranica, čije sam djelo besramno pokrao; i svim ljudima koji su mi poslali komentare. Ovaj dokument je ``kakav jest''. Uloženo puno truda da bude što točniji, ali ove informacije koristite na vlastitu odgovornost. Ni u kojem slučaju autor nije odgovoran za bilo kakve štete proizašle iz korištenja ovog djela. Ipak, nadam se da će vam ovo djelo biti korisno -- meni jest, kad god instaliram novi Linux... Uživajte, Guido <tt/=8-)/ <sect>Hrvatski prijevod <p> Najnovija verzija ovog prijevoda može se naći na <url url="http://dokumentacija.linux.hr/Konfiguriranje-KAKO.html">. Održava ga Matej Vela, <htmlurl url="mailto:mvela@public.srce.hr" name="mvela@public.srce.hr">. Svi su prilozi, primjedbe i prijedlozi dobrodošli. </article>